Kaže se „Ni u goru, ni u vodu“. Zbog činjenice da se njegovo ime pominje prilikom sklapanja bračne zajednice, u nekim krajevima se veruje da je ovaj dan pogodan za svadbe, jer Sveti Prokopije danas pohodi i blagosilja mladence.
Osim novopečenih bračnih drugova, Sveti Prokopije se smatra i zaštitnikom dece, a kao svog patrona slave ga kamenoresci i bunardžije.
Sveti velikomučenik Prokopije je hrišćanski svetitelj iz 4. veka. Prvobitno ime bilo mu je Neanije i bio je vojvoda u službi cara Dioklecijana. Prema legendi, u vreme progona hrišćana, Dioklecijan je odredio Neanija da s jednim odredom vojske ide u Aleksandriju i tamo zatre hrišćane.
Međutim, na tom putu, Neaniju se javio Bog pokazavši mu u vazduhu ogromni krst. Taj doživljaj potpuno je preokrenuo život Neanija. On je izradio isti krst kakav je video u proviđenju i umesto da krene u progon hrišćana, vojsku je poveo u oslobađanje Jerusalima.
U sveti grad je ušao kao pobednik, ali je izveden pred sud zbog priznanja da je hrišćanin, a pred sudijama je skinuo svoj pojas i mač rekavši da je on samo vojnik Hristov. Posle velikih mučenja ovaj bivši vojnik je bačen u tamnicu, gde mu se javi opet Gospod Isus Hristos, koji ga i krsti i nadede mu ime Prokopije.
Jednog dana na tamnički prozor došlo mu je 12 žena i rekle „I mi smo sluškinje Hristove“. Optužene za ovo one su bačene u istu tamnicu, gde ih je Prokopije učio veri, a naročito tome kako će primiti venac mučenički. Gledajući njihove muke i hrabrost majka Prokopijeva takođe poverova u Hrista, tako da su svih 13 pogubljene.
Kada Sveti Prokopije bi izveden na gubilište on je podigao ruke i pomolio se Bogu za sve bedne i nevoljne, sirote i udove, a naročito za crkvu, da uzraste i rasprostre se. Legenda kaže da mu je u tom trenutku sa neba javljeno da će njegova molitva biti uslišena nakon čega je ovaj svetac mirno i srećno pošao na gubilište.